logo
logo

Savez udruzenja za pomoc mentalno

nedovoljno razvijenim osobama u

AP Vojvodini

VESTI

DRUGI NAS SAŽALJEVAJU
06.07.2022.
,,Imam dete koje ima cerebralnu paralizu, sad je napunila 8 godina. Neki roditelji njenih vršnjaka, pa čak ponekad i neki moji rođaci znaju da nas sažaljevaju zbog toga”.

”Ne želim da takvi komentari deluju na moje dete, želim da ćerka zna da je prihvaćena onakva kakva jeste, ne želim da se oseća manje vrednom znog invaliditeta ali često ne znam kako da reagujem u takvoj situaciji”.

Invaliditet nije deo ljudskog iskustva i zbog toga ti komentari često znaju biti nesenzitivni i netaktični i svaki čovek će na njih reagovati drugačije. Neko će da plane i da se posvađa, neko će samo da se povuče, možda da plače ili ignoriše. To je individualno. Ukoliko je to neki prolaznik, neko nama nepoznat, obično nema smisla da ga ubeđujemo u nešto drugo i držimo mu predavanje. Kada su to osobe sa kojima se susrećemo svakodnevno, nama bliske osobe, onda od vas samih će zavisiti kako ćete reagovati, kako želimo da reagujemo – da li ćemo pitati osobu zašto tako misli pa joj objasniti da greši, da li ćemo sve to ignorisati – i to je u redu, pa čak i da se posvađamo, ali u toj situaciji budimo svesni posledica i razmislimo da li će to promeniti tuđe mišljenje. Svakako bi u tim situacijama prvenstveno trebalo da pođemo od toga da li verujemo u to što drugi kažu, ukoliko je to neki sažaljevajući komentar. Da li vi, kao roditelj verujete da je vaše dete na primer jadno? To je ono što nas najčešće pogađa. Lično mišljenje o sebi, svom detetu, svojoj porodici. I tada treba da poradimo na svojim emocijama, uverenjima, predstavama koje imate o svojoj porodici.

Međutim, od izuzetne važnosti je da reagujete u situacijama kada je prisutno vaše dete, jer upravo takve situacije predstavljaju jedan od faktora kako će ono gledati na svoj invaliditet. Od vas zavisi šta ćete reći i kako ćete formulisati odgovor, ali, on svakako treda da je usmeren na to da svako ima neku vrstu izazova u svom životu i da je važno kako se nosimo sa tim izazovom. Neko može pokleknuti i pred najmanjim izazovom, a neko opet, može da se izbori sa mnogo više. Akcenat nije na tome šta je izazov već kako se sa njim nosimo. Naravno, ukoliko je vaše dete prihvaćeno unutar porodice i ohrabrivano, komentari drugih ne mogu tek tako da naruše detetovu sliku o sebi.

Autorka teksta: Sonja Aleksić, saradnica u Krovnom savetovalištu Saveza MNRO u APV